ĐOKOVIĆEV PUT DO 24
„Za mene postoji i upornost ka uspehu, ali postoji visok nivo otpora prema neuspehu. Za mene će to uvek najviše odjeknuti kada posmatram Novakov izuzetan uspeh. Ima nešto u Novakovom umu što odbija da izgubi.”
Prihvatanje da se emocionalni problemi – ili traume – mogu ponovo pojaviti u meču
Dok je Đoković povremeno činio da osvajanje grend slem titula izgleda lako, u njegovoj glavi nije tako – dok ste vi grickali jagode, on je imao godine unutrašnjih previranja.
Neukrotivi Đoković se brzo vraća
I nije kao da su ta trema, nesigurnost i negativni glasovi samo povremena briga – oni su tu, u njegovoj glavi, svaki put kada igra meč.
Kao što je Đoković jednom rekao svojoj prijateljici Mariji Šarapovoj, šampionki u ženskom singlu iz 2004., oseća se kao da je tenis i bojno polje i škola života: više ga je pokrenuo na terenu nego gde drugde u životu.
U tim trenucima visokog pritiska mogu da isplivaju na površinu razne vrste emocionalnih problema – Đoković je otišao toliko daleko da ih je nazvao traumama.
Oslobodivši se svog besa
Kada Đoković slomi reket, oseća kajanje.
Neposredno pre nego što je to uradio, čuo se glasić u njegovoj glavi koji je tiho šaputao: „U redu, pokušaj da radiš ono što najbolje radiš, ali uradi to dostojanstveno, uradi to sa stilom.“ Ali onda, pošto ne može da se zaustavi, Đoković lomi reket i oseća da je izdao sebe jer se nije ponašao kako je želeo. Ali samo na trenutak ili dva.
Đoković se ne stidi dugo jer je naučio da se ne stidi. Otkrio je da se ništa ne može dobiti od toga da se spusti. Za Đokovića je daleko bolje da oprosti sebi i da prihvati da je ljudsko biće s manom i da se ove stvari mogu desiti kada je sam napolju pod ogromnim stresom.
NOVAK VOLI DA ISPUŠTA SIROVE EMOCIJE. ON OSLOBAĐA STRES I TENZIJU I PUŠTA BES. POSLE TOGA IGRA BOLJE.
SASCHA BAJIN
Dozvoljava sebi da krene dalje. Stari reket je pokvaren nered. Đoković vadi novu iz torbe; počinje iznova, praktično i emocionalno.
„Novak voli da ispušta surove emocije“, rekao je njegov prijatelj i bivši igrač Saša Bajin. „On oslobađa stres i napetost i otpušta bes. Posle toga igra bolje.”
Vrednovanje svakog poena
„Volim način na koji Novak ceni svaki poen, igrajući svaki kao da je meč lopta“, rekao je Kris Evert.
„Ima vrlo malo neiznuđenih grešaka od njega, vrlo malo padova u koncentraciji i igri. On je oličenje doslednosti. Preko pet setova, teško ga je pobediti zbog tog mentalnog fokusa.”
Priznajući sebi da na terenu oseća strahove
Svi osećaju strah na teniskom terenu, smatra Đoković, a svako ko kaže drugačije se fibira. Ne pomaže, misli on, kada ljudi govore stvari kao što je „strah ne postoji“.
Ne sviđa mu se, rekao je za 60 minuta, kada čuje ljude u sportu kako govore sportistima: „Samo razmišljajte o pozitivnim mislima – budite optimisti“.
Ako je Đoković kao i svi drugi u tenisu – po tome i oseća strah na terenu – šta ga izdvaja? To je njegova sposobnost da ne ostane u tom emocionalnom stanju predugo.
Dok je bio mlađi Đoković je pokušavao da ignoriše sumnje u svom umu, ali to je bilo uzaludno; nisu odlazili uskoro. Sada kada se oseća negativno, on priznaje taj osećaj. To mu pomaže da se resetuje i onda je spreman da ponovo krene.
Svesno disanje
Svesno disanje – svestan svog disanja – je najjednostavniji i najefikasniji način za Đokovića da vežba svesnost na beloj vrućini grend slem finala ili gde god da se oseća pod stresom ili emocionalnom prinudom.
Povremeno je Đoković osetio neku vrstu gušenja, otežano disanje, što mu crpi energiju. U takvim trenucima, ili bilo kojoj vrsti stresne faze meča, Đoković se fokusira na svoje disanje, čak i ako je to samo jedan ili dva udisaja, mada ako ima vremena, uradiće to deset ili više.
Možda čak i zatvori oči na nekoliko sekundi dok to radi jer tada zaista može da oseti da je ponovo usredsređen.
Govoreći sebi da je dovoljno dobar
U Đokovićevoj glavi je glas koji ga na terenu stalno pita: „Šta će se desiti – da li ću pobediti ili ne?“
Ono što je najbolje za njega je da bude više u ovom trenutku, razmišljajući samo o poenima koji će odigrati. Previše je lako postati ometen, biti zaokupljen šta-ako i negativnim emocijama, i biti zabačen u svoju igru i sebe. Da kažete sebi da danas jednostavno niste dobri.
Đoković: Ovde sam da osvojim titulu
Neko u Đokovićevoj orbiti ko razume moć uma da promeni način na koji doživljavate okruženje u kome se nalazite je Vim Hof, evanđelista ledenog kupatila.
As Djokovic once told Hof, there are environmental factors that can distract a tennis player, such as having a blinding sun in your eyes. Add that to the other insecurities in your mind and the danger is that all that negativity can flood your brain.
That’s when Djokovic must try to shift the conversation in his head, to get back to the positive messages of telling himself that he is good enough, that he’s going to try to perform to the best of his abilities and that however the match plays out, he will accept the result.
It helps, Djokovic has found, to know that whatever has happened in the past, the next time he appears on court he will be disturbed and distracted in some fresh way. He’s prepared for that.
Beast mode
Djokovic has “a beast mode”, according to his friend and former Serbian player Viktor Troicki. Casper Ruud, who played against Djokovic in the 2023 Roland-Garros final, said, “when it matters the most, Novak plays some of his best tennis almost all the time.
“Novak has stepped it up in the most clutch moments of his career. Of course, you’re going to lose some matches and titles but it feels as though 95 per cent of the time in tough matches he finds some kind of inner drive or motivation to play his best,” Ruud said.
“He’s been very open about the mental part of the game. Anyone can play a forehand or a backhand but can they do it when they are under pressure or when they’re playing the most important points?
“Novak’s been able to do that, which is why he is pretty much on top of every record. Novak has taken his mental game to the highest level. He’s a tough warrior. He never backs down, never gives up.”
Peering into his opponent’s head
When changing ends, or when sitting down between games, Djokovic is looking to make eye contact with his opponent: that’s one way of seeing how his rival is feeling on court.
There’s no physical contact in tennis, as Djokovic has noted, but there’s plenty of eye contact; you can jab away at each other with your eyeballs.
How’s his opponent drinking his water today? Curious to understand how his adversary is feeling and what he’s thinking, Djokovic is gathering as much information as he can. Is his rival’s shirt clingy with sweat? How’s his opponent breathing?
There’s more: Djokovic is also scrutinising how his opponent is talking to his coaching staff.
No Panic
“Novak’s able to raise his level when it counts. Mentally, he goes to a different place and he’s super calm,” said Frances Tiafoe.
Even when Djokovic becomes emotional on court, you never get the sense he’s panicking.
„Neverovatno je kako se Novak nosi sa teškim situacijama tokom mečeva“, rekla je bivša prva teniserka sveta Jelena Janković.
„Drugi igrači bi uspaničili ili bi postali jako nervozni. Kao i drugi igrači, on ima uspone i padove, ali ono što je u stanju da uradi bolje od drugih igrača je da pronađe način da se podigne i ostane miran i fokusiran i zaista snažan mentalno u važnim trenucima. U ključnim trenucima meča, on je najjači od svih.”
Kao što je Kris Evert rekao: „Kada Novak izađe na teren, zna da je mentalno i emocionalno superiorniji od bilo kog protivnika.
Leave a Reply